Home > Zavod za mineralne sirovine > Rudarsko-geološke studije > Splitsko-dalmatinska županija

Splitsko-dalmatinska županija

Izvadak iz Rudarsko geološke studije Splitsko-dalmatinske županije (Jelaska et al., 2005):

Arhitektonsko građevni kamen Trogirskog područja

Dok je otok Brač, kamenarski gledano, jedinstven prostor s obzirom na raznovrsnost a-g kamena, Trogirsko područje u odnosu na asortiman bijelog kamena, a posebno njegova fizičko-mehanička svojstva, se nalazi u vrhu po kvaliteti bijelog a-g kamena, ne samo u Županijskim relacijama već što više u kamenarstvu Republike Hrvatske uopće.
Tradicija branja trogirskog bijelog blok kamena ("seget" kao prvijenac) ide u red najstarijeg zanatstva na prostoru Dalmacije. Svjedočanstva o tom nalazimo, počevši od antike, u brojnim graditeljskim i skulptorskim aplikacijama na užem području (Trogir, Solin, Split), ali i u urbanim prostorima izvan Dalmacije (Beč, Zagreb).
Činjenica da je kamenarska djelatnost na trogirskom području održana do danas nepobitno svjedoči, barem, o dva važna aspekta trogirskog kamena: (1) da zalihe nisu iscrpljene i (2) da postoji neprekinuta tržišna potražnja.
Trogirski kamen, moguće je uspoređivati, s drugim tipovima bijelog a-g kamena (vapnenca), u odnosu na fizičko-mehanička (općenito litofizička) svojstva, međutim, usporedba u pogledu geološke starosti (primjerice s pučiškim "unitom" i "veseljem") je neprovediva, jer je razlika u milijunima godina. A-g kamen tipa "seget" i "plano" istodoban je (u smislu vremena taloženja) sa "sumartinskom formacijom" koja je u krovini bijelih varijeteta (pa i "rasotice") "pučiške formacije". Da je tome tako imamo zahvaliti dinamici prostornih paleoambijentalnih (dakle taložnih) uvjeta koji su, na širem prostoru današnje Dalmacije, opstojali tijekom vremenskog intervala od prije 65-80 milijuna godina (vršna gornja kreda).
Zato je važno, a to je i koncepcija ove Studije, da pojavnost nekog tipa a-g kamena vezujemo uz matičnu formaciju.
Prikazane litostratigrafske jedinice šireg prostora Trogira imaju, prema tome, nomenklaturu u odnosu na a-g kamen kojemu su matične.
U nastavku teksta osvrnut ćemo se, dakle, na formacije koje su u tom smislu prikazane na priloženim geološkim kartama.
U trogirskom području tri su formacije matične a-g kamenu: "vrsinska" (FV); "segetska" (FS) i "Formacija Plano" (FPl). U građi terena te formacije ne slijede izravno jedna povrh druge. Formacija Segeta i Plane u građi su, prostorno bliskih, ali odvojenih strukturno-tektonskih jedinica. Međutim, u odnosu na njihov postanak moglo bi se reći da su, gotovo, istodobne.
Antiklinala Vrsine reprezentativna je za slijed, općenito, gornjokrednih naslaga šireg trogirskog područja, pa dakle i formacija matičnih a-g kamenu: "vrsine", "seget" i "plano".
U jezgri strukture su karbonatne formacije cenomana koje su okružene "Vrsinskom formacijom" (naziv prema a-g kamenu "vrsine"). U sastavu formacije dominira bijeli dijelom rekristalizirani rudistni vapnenac debelo do bankovito uslojen. S obzirom na fosilizirane školjkaše-rudiste, koje je bilo moguće determinirati, barem na razini roda, moguće je zaključiti da je "Vrsinska formacija" turonske starosti. Prema tome "Formacija Vrsina" vremenski je usporediva sa nižim (starijim) dijelom bračke formacije Gornjega Humca (FGH).
A-g kamen "vrsine" do danas je bran samo na jednom lokalitetu (kamenolom Vrsine), međutim takav kamen prepoznatljiv je i u drugim strukturama trogirskog zaleđa (primjerice struktura Blizna-Jelinak).
            "Formaciji Vrsina" u krovini su gusti vapnenci "Formacija Vlaške" (FVl). Građu ili strukturu tih vapnenaca karakterizira muljna odnosno mikritna osnova (tzv. madston). Bitna znakovitost je (a prepoznatljiva je i uporabom ručne lupe povečanja barem 10x) bogatstvo na različitim pučinskim, fosilnim, mikroorganizmima. Naslage vapnenaca slične građe nalazimo i na otoku Čiovu gdje se nalaze ispod "segetske formacije" (kamenolom u Donjem Okrugu). Slične smo odnose opažali i u širem području Vinišća i Starog Trogira.
Vapnenci mikritne (muljne) građe glavno su obilježje i „Dolske formacije“ na otoku Braču, ali u sastavu "Vlaške formacije" (FVl),  (područje Trogira) kamen tipa "sivca" prava je rijetkost, što znači da "Formacija Vlaške", premda je litostratigrafski gledano blizanac "Formaciji Dola" s otoka Brača, ne smije biti shvaćena (interpretirana) kao matična formacija a-g kamena  nadaleko poznatog pod nazivom "sivac".
"Formacija Vlaške", u područu Segeta Donjeg, neiscrpna je matica tehničkog kamena koji se prerađuje iz naslaga rudarsko-geološke podine čuvenog a-g kamena "seget". O tome će, međutim biti više riječi u potpoglavlju o tehničkom kamenu.
Povrh "Formacije Vlaške" slijedi "Formacija Segeta" (FS) odnosno njen vremenski ekvivalent "Formacija Pano". Obje formacije odlikuje matičnost u odnosu na a-g keman: "seget" odnosno "plano" (po kojim su nazivima imenovane i odgovarajuće formacije).
U "Segetskoj formaciji" u davnini su opstojali kamenolomi na istočnoj i jugoistočnoj padini brda Sutilije (Sv. Ilija). Danas je aktivan jedan kamenolom slavnog donjo-segetskog kamenarskog "carstva". Razlog tome, govoreći geološki, nije u limitiranim zalihama, nego u tome da se prividno lakše beru blokovi na sjeveroistočnoj  padini Plošnjaka (eksploatacijsko i istražno polje Plano). Sutilija nudi međutim dugoročno gledajući dobre perspektive podzemne (galerijske) eksploatacije. Valja osmisliti rudarsko-geološki projekt otvaranja podzemnih galerija sa zapadne strane Sv. Ilije ulazeći u stijensku masu "segeta" iz podinskih naslaga ("Formacija Vlaške").
Na širem prostoru Trogira kamenolomi, uz bračke, pripadaju najstarijim kopovima. Od blokova ovih vapnenaca izgrađeni su dijelovi Dioklecijanove palače, Solina i  srednjovjekovne građevine Trogira.
Arhitektonsko građevni kamen šire kolice Trogira možemo razdvojiti u tri osnovne grupe kopova Seget, Plano i Vrsine s nekoliko pogona. Kamenolomi Seget nalaze se ou okolici brda Sv. Ilija i pripadaju segetskoj i vlaškoj formaciji. Kamenolomi brda Plano su u formaciji Plano, dok je kamenolom Vrsine smješten u vlaškoj formaciji. Na svim lokalitatima radi se o gornjokrednim  vapnencima s teksturnim, strukturnim i kolorističkim varijetetima. Kamen Vrsina naziva se „Perlato“ i  „Perlatino“, ovisno o dimenzijama zrna i fosilnih ulomaka školjkaša. Na Čiovu eksploatirao se u Krušici, bijeli, gusti vapnenac sličan segetskom.